Verona

Verona, grad na sjeveru Italije broji oko 250 000 stanovnika, drugi je po veličini u pokrajini Veneto. Klima u Veroni je izmijenjeno sredozemna sa uticajem kontinentalnog Sjevera. Zime su izrazito hladne sa puno magle, a ljeta veoma topla.

Verona je dugo bila pod rimskom vlašću,osnovana je u četvrtom vijeku p.n.e. 1107. godine postaje nezavisna država, mada je relativno brzo dospjela pod uticaj država sa sjevera Italije. Nakon pada Napoleona postaje glavno vojno uporište. 1866. pripada zvaničnom sastavu ujedinjene Italije.

Pored toga što ga nazivaju „Gradom romantike“ Verona se može pohvaliti velikim brojem (više od 50) sačuvanih crkava romanskog, gotskog i renesansnog stila, mostovima, raskošnim vrtovima i veličanstvenim palatama.

Kao i većina gradova u Italiji, Verona je biser srednjovjekovne arhiktekture i umjetnosti. Takođe je savršen spoj urbanog stila s antičkim, renesansnim primjesama. Zbog vrijednosti i značaja brojnih istoriskih zgrada, Verona se nalazi na UNESCO-voj listi svetske baštine.  Dok drugi gradovi u Italiji privlače turiste iz cijelog svijeta istoriskim pričama i raskošnim građevinama, Verona ima nešto više, priču o Romeu i Juliji, najljepšu ljubavnu priču. Melodrama Viljema Šekspira o Romeu i Juliji, koji su za svoju ljubav žrtvovali živote, postala je simol ovog grada koji svake godine privuče oko tri miliona turista.

Među brojnim znamenitostima, naročito je privlačan rimski teatar Arena, sagrađen u prvom vijeku imao je 22.000 mjesta što govori da je po veličini treci teatar u Italiji. Arena je danas središte operskih i pozorišnih pedstava. Ostaci gradskih zidina iz 265. godine se nalaze uz samu Arenu.

Kuća porodice Kapuleti koja datira iz 13. vijeka, poznatija kao Julijina kuća. Ukrašena gotskim prozorima i balkonom sa kojeg je Julija razgovorila sa Romeom.

Kuća porodice Monteki, Romeova kuća datira iz 13. vijeka i nije otvorena za posjete jer se nalazi u lošem stanju.

Crkva San Zeno Mađore,bogato ukrašena, koja se smatra najvažnijom romanskom građevinom Verone i sjeverne Italije podignuta je u petom vijeku.

Gotska crkva Santa Anastazija i crkve Santa Marija Antika su crkve sa zanosnom arhitekturom.

Palatu del Kapitano, muzej u kom se čuvaju mnoga vrijedna djela italijanskog slikarstva i grobnice porodice Saliđeri iz 14. vijeka.

Most Kastalvekio dug metara, poznat kao most Skligeri građen je u periodu od 1354. do 1356. godine. I to od strane Kangrande II dela Scala.

Nakon uživanja u kulturi i istoriji opustite se uz jezero Garda, ujedno najveće jezero u Italiji i zabavnom parku Gardalandu.

Požarevac

Požarevac je značajan administrativni, ekonomski i kulturni centar Srbije, nalazi se na osamdesetak kilometara jugoistočno od Beograda. Smješten je između tri rijeke: Dunava, Velike Morave i Mlave i ispod brda Čačalica.

Požarevac je, kako privredni i kulturni, tako i administrativni centar i sedište Braničevskog okruga, od velikog značaja za cio region. Braničevski okrug pored Požarevca obuhvata i opštine Veliko Gradište, Golubac, Žabari, Žagubica, Kučevo, Malo Crniće i Petrovac.

Grad se prvi put pominje 1476. godine, a postao je poznat poslije Požarevačkog mira zaključenog 1718. godine između Austrije i Turske. Prva škola i jedna od najstarijih u Srbiji osnovana je u okviru lokalne pravoslavne crkve još 1733. godine (danas nosi ime Dositeja Obradovića).

Procvat doživljava dolaskom knjaza Miloša Obrenovića na vlast. Njegovom zaslugom u Požarevcu je 1819. godine podignuta Saborna crkva, dvor-konak (1825. godine) i nova čaršija (1827. godine). Godine 1842. Požarevljani su dobili pozorište, gdje je održana i premijera „Romea i Julije“, i uopšte nekog djela Vilijema Šekspira, na Balkanu.

U okolini Požarevca se nalazi veći broj značajnih arheoloških nalazišta a najveće je Viminacium u okolini Kostolca. Požarevac je poznat i po Ljubičevskim Konjičkim Igrama koje se tradicionalno održavaju svake prve nedelje u septembru na Požarevačkom Hipodromu.