Vozni red Subotica do Prnjavor

Subotica (mađ. Szabadka) je najsjeverniji grad u Republici Srbiji, drugi po broju žitelja u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Nalazi se na 10 km razdaljine od granice Srbije sa Mađarskom. Administrativno je središte Sjevernobačkog okruga.

Subotica se prvi put pominje 1391. pod mađarskim imenom Zabadka. Godine 1527. Subotica je bila prijestolnica kratkotrajne srpske države samoproglašenog cara Jovana Nenada. Osmanlijsko carstvo je vladalo gradom od 1542. do 1686, kada je postala posjed Habzburške monarhije. Od polovice 18. stoljeća ime joj je promijenjeno u Sancta Maria, po austrijskoj carici Mariji Tereziji. Ime grada je ponovno promijenjeno 1779. u Maria Tereziopolis, a ime Subotica (Szabadka) joj je vraćeno 1845. Subotica je 1918. ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Od 2007. Subotica ima status grada u Republici Srbiji.

Grad je smješten u Panonskoj nizini koji ima dugu tradiciju i bogato kulturno nasljeđe. Općina, koja obuhvata grad i 18 prigradskih naselja, prostire se na površini od 1.008 četvornih kilometara.

Subotica je, zahvaljući svom geografskom položaju i marljivim žiteljima, tijekom vremena postala najznačajniji administrativno-upravni, industrijski, trgovački, prometni i kulturni centar u sjevernoj Bačkoj, a obližnje Palićko jezero je čini i turističko-rekreacijskim centrom šireg područja.

U blizini grada je i priključak koji Suboticu povezuje sa Mađarskom na sjeveru i Južnom Europom preko Beograda na jugu. Također, Subotica je željeznički povezana sa cijelom Europom.

U prometnom pogledu Subotica se, u pravom smislu riječi, nalazi na raskrižju putova i pruga. U neposrenoj blizini Subotice prolazi autoput E-75, a u samom gradu se križaju magistralni pravci prema Novom Sadu (M-22.1), Somboru i Kelebiji (Mađarska) (M-17.1), Horgošu (M-22.1) i Senti (M-24)(dio do autoputa E-75 je realiziran, a ostali dio je u planu). Trasa pruge Beograd - Budimpešta prolazi kroz urbano jezgro i tu se račva sa pružnim pravcima prema Somboru, Horgošu, Crvenki i Baji. Sve ove činjenice doprinose svrstavanju Subotice u jedno od značajnijih prometnih čvorišta u Republici Srbiji.

Značajnije godišnje manifestacije u Subotici su:

"Međunarodni sajam poduzetništva",

"Međunarodni filmski festival - Palić",

"Međunarodni festival kazališta za djecu Oton Tomanić",

"Ljetne kazališne večeri",

"Dužijanca",

"Berbanski dani",

"Ujedinjene igre".

Prnjavor je sjedište istoimene općine u Republici Srpskoj, BiH. Nalazi se između Dervente i Banje Luke. Prema podacima popisa stanovništva 2013. godine, u naseljenom mjestu Prnjavor ukupno je popisano 8.484 lica.

Općina Prnjavor nalazi se u slivu rijeke Ukrine. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 185 metara.

Prnjavor je u prošlosti bio poznat i pod nezvaničnim nazivom Mala Europa jer su tu krajem 19. i početkom 20. stoljeća naselili brojni Poljaci, Ukrajinci (tada Rusini), Njemci, Česi, Mađari, Italijani i nekoliko slovačkih obitelji. Njemci su organizirano iseljeni od strane nacističke Njemačke za vrijeme Drugog svjetskog rata. U isto vrijeme nestali su i Mađari sa Vučijaka. Poljaci su iseljeni odmah nakon 1945. godine u Poljsku u grad Boleslavjec i njegovu okolinu. Desilo se to na osnovu sporazuma Jugoslavije i Poljske. Ostali su Ukrajinci, Česi i Italijani ali ratni vihori i ekonomske prilike na području prnjavorskog kraja doprinijele su da je predstavnika i tih europskih naroda ostalo veoma malo.

Na prostorima nekadašnje Jugoslavije nalazilo se čak 12 mjesta sa nazivom Prnjavor, to možda u početku zvuči nevjerojatno, ali ako se uzme u obzir da su manastirski posjedi odavno dobili ime Prnjavor onda je ova informacija potpuna prihvatljiva.

U blizini grada Prnjavora se nalazi banja Kulaši, poznata po svom ljekovitom, prirodnom izvoru mineralne vode.